- göreci
- is., fel.
Bağıntıcılık yanlısı olan kimse, bağıntıcı, rölativist
Çağatay Osmanlı Sözlük. 2010.
göreci
Look at other dictionaries:
fìtīlj — m 〈G fitílja〉 1. {{001f}}nit od upredenih pamučnih vlakana u svijeći ili platnena vrpca u petrolejskoj svjetiljci i sl. natopljena uljem i sl., goreći služi za rasvjetu; stijenj, stijenjak, žižak 2. {{001f}}a. {{001f}}upaljač starinskih topova i… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
stijênj — m 〈N mn stjȅnjevi〉 skup pamučnih niti u svijeći ili platnena vrpca u petrolejskoj svjetiljci i sl. natopljena uljem i sl. koja goreći služi za rasvjetu; fitilj, stijenjak … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
bağıntıcı — is., fel. Göreci … Çağatay Osmanlı Sözlük
rölativist — is., fel., Fr. relativiste Göreci … Çağatay Osmanlı Sözlük
stijenj — stijȇnj m <N mn stjȅnjevi> DEFINICIJA skup pamučnih niti u svijeći ili platnena vrpca u petrolejskoj svjetiljci i sl. natopljena uljem i sl. koja goreći služi za rasvjetu; fitilj ETIMOLOGIJA vidi stijena … Hrvatski jezični portal
serafini — serafíni (serafími) m mn <N seràfīn, G serafína> DEFINICIJA bibl. skupina anđela iz najvišeg anđeoskog reda koji su najbliži Božjemu prijestolju (iz vizije proroka Izaije) ONOMASTIKA Seràfīn m. os. ime, zast. pr.: Seràfīn (Buje, Istra),… … Hrvatski jezični portal
fitilj — fìtīlj m <G fitílja> DEFINICIJA 1. nit od upredenih pamučnih vlakana u svijeći ili platnena vrpca u petrolejskoj svjetiljci i sl. natopljena uljem i sl., goreći služi za rasvjetu; stijenj, stijenjak, žižak 2. a. upaljač starinskih topova i… … Hrvatski jezični portal
gorući — gòrūćī prid. DEFINICIJA 1. razg. goreći, usp. gorjeti 2. vreo, zažaren, vatren, žarki 3. vrlo hitan, važan, akutan [gorući problem; goruća potreba; goruće pitanje] ETIMOLOGIJA vidi gorjeti … Hrvatski jezični portal
častílec — lca [u̯c in lc] m (ȋ) kdor koga časti, občuduje: Prešernovi častilci; imel je velik krog častilcev in prijateljev / raba peša zavrnila je vse svoje častilce oboževalce, občudovalce / šalj. goreči častilci vina … Slovar slovenskega knjižnega jezika
dušíti — ím nedov. (ȋ í) 1. ovirati, oteževati dihanje: dim, kašelj ga duši; jok jo je dušil; močno razburjenje jo je kar dušilo; brezoseb.: v tretjem nadstropju se je ustavila, dušilo jo je; v grlu me duši; pren. malomeščanske razmere nas dušijo; samota … Slovar slovenskega knjižnega jezika
