- biçem
- is., ed.
Üslup
Bu küçük köy evini, nasıl bana benzeyen bir biçemde döşedim!
- N. Meriç
Çağatay Osmanlı Sözlük. 2010.
Bu küçük köy evini, nasıl bana benzeyen bir biçemde döşedim!
- N. MeriçÇağatay Osmanlı Sözlük. 2010.
bíč — 1 in bìč bíča m (ȋ í; ȉ í) palica s pritrjenim jermenom ali vrvjo za udarjanje: vihteti bič; počiti, švrkniti z bičem / jahalni, pasji bič ∙ ekspr. če se žival upre, zapoje bič je tepena // ekspr. udarci z bičem: žival je topo prenašala bič /… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
bı̏čevati — (što, koga) nesvrš. 〈prez. bı̏čujēm, pril. sad. bı̏čujūći, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}udarati bičem 2. {{001f}}pren. šibati kao bičem (o vjetru) … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zvı̏zd — (zvı̏zg) m 〈N mn zvìzdovi〉 fijuk, fićuk, zvuk koji se čuje kad se jednom zamahne bičem kroz zrak, kad se zvizne bičem ili korbačem; zvižd … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
üslup — is., bu, Ar. uslūb 1) Anlatma, oluş, deyiş veya yapış biçimi, tarz Akşam içinde en büyük üstatların eserleri kadar mükemmel ve muhteşem olan tabiat bize bir eda ve üslup dersi verir. A. Ş. Hisar 2) Bir sanatçıya, bir çağa veya bir ülkeye özgü… … Çağatay Osmanlı Sözlük
bičevati — bȉčevati (bȉčati arh.) (što, koga) nesvrš. <prez. bȉčujēm, pril. sad. bȉčujūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. udarati bičem 2. pren. šibati kao bičem (o vjetru) ETIMOLOGIJA vidi bič … Hrvatski jezični portal
zvizd — zvȉzd (zvȉzg) m <N mn zvìzdovi> DEFINICIJA fijuk, fićuk, zvuk koji se čuje kad se jednom zamahne bičem kroz zrak, kad se zvizne bičem ili korbačem; zvižd ETIMOLOGIJA vidi zviždati … Hrvatski jezični portal
filozofija — filozòfija ž DEFINICIJA 1. a. logičko i kritičko proučavanje izvora i naravi ljudske misli, znanja i spoznaje; mudroslovlje b. formalan sustav ideja zasnovan na takvu proučavanju, promišljanje i problematiziranje općeg i pojedinačnog u prirodi,… … Hrvatski jezični portal
pìk pòk — medm. (ȉ ȍ) posnema glasove pri udarjanju s cepcem, bičem: pastir šviga z bičem, da poka: pik pok; pik pok, se oglaša s skednja … Slovar slovenskega knjižnega jezika
pikapôkati — am nedov. (ȏ) ekspr. 1. dajati kratke, močne glasove pri udarjanju s cepcem, bičem: mlatiči so pikapokali; na vseh podih so pikapokali cepci; brezoseb. od jutra do večera je pikapokalo s skednja / pikapokal je z bičem 2. mlatiti s cepci:… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
pókati — am nedov. (ọ ọ̑) 1. dajati kratke, močne glasove: goreča polena so pokala; suhe vejice so pokale pod nogami; brezoseb. v peči je pokalo / streli so pokali / puške so pokale streli iz pušk // povzročati kratke, močne glasove: pokati s prsti // s … Slovar slovenskega knjižnega jezika